Nany-na prijateljica Kelly nestala je na području Mihaljevca!
Ako je vidite, a vjerujem da može biti bilo gdje već, u Zagrebu, molim
vas da se javite Aleksandri na 095 / 828 72 64

Hvala puno!!

Evo ovako...

Pretvorila bih blog u nešto korisnije od samog laprdanja, što mi se iz priloženog nikad nije pretjerano dalo ili ću možda ovaj blog ugasiti, i prepustiti mjesto nekome drugom kome će kao što je i meni nekad možda dobro doći, poslužiti kao dobar prijatelji, ili što slično... Kako god samo da te dragi dnevniče obavjestim - ovdje ti baš nemam više što pisati.

O poslu baš ne smijem, ili ne izabirem...privatno što mi se događa za sve koje zanima, mogli bi razumjeti i time možda sebi samima na neki način pomoći nalazi se na Zlatnoj ribici...za drugo ne izabirem trošiti energiju, da ne kažem vrijeme, koje ne postoji, no ipak ga se valja dobro isplanirati...

Sve vas puno, volim i čitamo se na drugim mjestima.

Da, još jedna informacija, hoće li se to dogoditi ovdje ili na drugoj nekoj domeni, nisam svjesna, no izabirem postati na jednom mjestu sve što imam, sakupljeno, prepisano, poznato i iz vlastitog iskustva o Indigo djeci, možda dodati još koji dobar tekst..pa koga zanima bit će mi drago da me posjeti...

Sve o meni, na ovaj ili onaj način na istina.mojblog.hr

Puse vam svima i do pisanja..

E, da...da vam ipak malo potaknem interes i zanimanje za moj svijet...trenutno radim na projektu Big Brother...no, kako rekoh ne smijem, a niti izabirem o tome ništa, kao ni o drugim poslovima koje radim...ipak, smatram da je ružno kad se u medijima i oko njih potežu tračevi, procjene osobnosti , osude i sl...tko je toliko mudar i savršen da sudi...tko mene ili ikoga drugoga toliko dobro poznaje da o njemu cijelu biografiju na stranicama tiska ispiše... Bolje se baviti drugima nego sobom..tko zna kakve bi osobine o sebi mogli 'iskopati', samih sebe se prestrašiti :-)


Aj' dragi dnevniče, bok!

Nije neka novost kako živimo u digitalnom dobu, dobu informacija, vremenu kada je uspjeh obaviti sve što se mora obaviti sa što veće udaljenosti od te stvari, štedeći vrijeme i novac koji su se popeli visoko na listi prioriteta prosječnog ljudskog bića. Internet bankarstvo, online shopping, sms čestitanja rođendana, poljupci dobačeni u prolazu sve više postaju "normalni" načini ophođenja.

Zato je kampanja Juana Manna izmamila mnoge osmjehe na lica. Naime, on je želio podsjetiti svijet na važnost dodira te organizirao dijeljenje besplatnih zagrljaja slučajnim prolaznicima na ulici. Krenuo je od misli da kako već živimo ubrzano u svijetu brzih stvari, brze hrane i drugog da zašto ne bi mogli i emocije dijeliti – brzo. Tako su prolaznici u Sydneyu ostali iznenađeni vidjevši transparent Free hugs (besplatni zagrljaji) na Pitt Street Mallu.

Nije Juan Mann jedini koji je shvatio važnost fizičke komunikacije. Na primjer, još davno je BruceSpringsteen opjevao veliku ulogu bliskosti u svom hitu Human touch u kojem govori kako je dodir jedna od primarnih potreba ljudskoga bića, uz hranu, vodu i osjećaj sigurnosti. Dodir je važan jer aktivira emocije i tijek emocija što osobu uvodi u stanje opuštenosti i življenja sadašnjeg trenutka. Postoje i terapeutska djelovanja dodira, poznato je kako nema bolje utjehe za rasplakano dijete od majčina zagrljaja. Kada nas nešto boli lagano maženje pomaže prebroditi teškoće jer kako i piše na službenom Mannovom webu ponekad je zagrljaj sve što trebamo.

Naime, kada je Juan izašao na ulicu sa transparentom prvih 15 minuta su ga ljudi čudno gledali i nisu ga previše doživljavali. Tada mu je prišla jedna gospođa i rekla kako joj je tog jutra uginuo pas, a kako je taj dan ujedno i godišnjica smrti njezine jedine kćeri koja je poginula u prometnoj nesreći. Gospođa je rekla kako se osjeća najusamljenijom na svijetu i kako sve što joj treba je upravo jedan zagrljaj, kaže Mann dodavši kako se nakon zagrljaja gospođa udaljila sa smiješkom na licu.

U konačnici tjelesni dodir je najefikasniji način izražavanja emocionalne i seksualne ljubavi. Dopustiti nekome da uđe u vaš osobni prostor kako bi vam prenio dio energije i osjećaja te isto tako primio zauzvrat je nešto što bi trebali svakodnevno prakticirati, govore mnoga istraživanja o povećanju kvalitete u životu.

Dodir je način za prijenos osobne topline na drugoga odnosno dodir je izraz naklonosti i prihvaćanja. Zapravo, samo kroz dodir možemo osjetiti i doživjeti drugoga te premostiti ulogu promatrača. Svi ljudi po svojoj prirodi trebaju zagrljaje, dodire dvaju bića, što češće je moguće, ali čovjek nalazi sve manje vremena za emocije. Kada ste zadnji puta zagrlili nekoga bez posebnog razloga?


Free hugs video je objavljen 22.09.2006. i do kraja te godine je imao više od 10 milijuna pregleda...
Priključite se i vi kampanji, ne trebaju vam transparenti i gužva na ulici, dovoljno je razmisliti koga bi mogli zagrliti - još danas.

Dragi moji,ovo je peticija koja ide glavnom gospodinu Japana.
Do sad ju je potpisalo 934 495 osoba iz cijelog svijeta.
Budite i vi dio nje i pomognite nevinim bicima..


Prvi link je film, a drugi je za peticiju

svima vam želim za 8. Mart, Dan žena...

                                To really love a woman
                        let her hold you - til ya know how she needs to be touched
                              you've gotta breathe her - really taste her
                                       til you can feel her in your blood
                                              n' when you can see your unborn children in her eyes

        ya know ya really love a woman
             when you love a woman you tell her that she's really wanted
                   when you love a woman you tell her that she's the one
                       cuz she needs somebody to tell her that you'll always be together
                              so tell me have you ever really - really really ever loved a woman?
                          you got to give her some faith - hold her tight
                a little tenderness - gotta treat her right
        she will be there for you, takin' good care of you
ya really gotta love your woman ...

 

Kada je sretnes, reci da stize iz snova
           Da jedini dragulj je koji ti dusa cuva
                           Kada obecas da spreman si umrijet za ljubav njenu
                   Saznat ces da li si ikad, ikad uistinu volio zenu
         Kada obecas da spreman si umrijet za ljubav njenu
Saznat ces da li si ikad, ikad uistinu volio zenu

       Kada je sretnes, reci da stize iz snova
               Saznat ces da li si ikad, ikad uistinu volio zenu
         Saznat ces da li si ikad, ikad uistinu volio zenu
Saznat ces da li si ikad, ikad uistinu volio zenu

Seraph, baš ti i nisam pretjerano zahvalna...ipak za nošenje štafete valja imati kondicije, no možda kad neke stvari izbacim iz sebe, uspijem i riješiti neke svoje umišljene probleme...

1. Isfurala sam novu modu koju je naš narod prihvatio desatak godina kasnije... Prve svoje traperice kupljene ne u NAMI, ne u Standard konfekciji, već u butiku u Maksimirskoj, nosila sam u originalu svega tri, četiri sata. Bila sam faca i u novim trapkama vozila bicikl... Euforija je trajala možda nekih 15, 20 minuta. Pri brzini od nekoliko km/h uletjela sam u zavoj od nekih 15, 20 stupnjeva. Vožnja nije dugo trajala, odlučila sam za promjenu klizati te sam svom dužinom, širinom, težinom skupa s biciklom proklizala po asfaltu. U vrlo kratkom vremenu oko mene se stvorila lokva suza. Baka je bila dosjetljiva: sa starih traperica odrezala je malu krpicu, ocufala je sa svih strana i prišila na novonastalu rupu mojih prvih traperica iz butika.

2. Prije nekoliko godina isfurala sam narančastu boju, naš narod prihvatio ju je dvije godine kasnije... no nitko mi to ne priznaje.. Kupujući crne štikle, naišla sam na rasprodaju cipela i kupila fenomenalne cipele narančaste boje. Natražila sam se, no uspjela sam naći slične nijanse torbu, i isfurala narančasti remen...do tad je još sve bilo u crnoj boji..
Dvije sezone kasnije, takve iste sam našla dva puta skuplje od mojih..

3. Mamin bratić mi je 15-tak godina zamjerao događaj za koji nisam imala pojma da se dogodio...
Kao mala nisam se baš voljela slikati (zato sad poziram :-)). Moj dragi ujo čini se tada još nije znao za onu "Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada", te me na silu htio slikati.. Vikala sam: "Dida, dida, zaljepi ga! Dida, zaljepi ga..'oće me slikati!"
Ah, didina unuka.... Ujo je dobio takvu šamarčinu da je na pod pao..baš ga je zaljepio!
Na jednoj svadbi 15-tak god. kasnije posvađali i izvrijeđali do besvijesti... Tada sam napokon saznala zašto me već godinama ignorira... Nije vjerovao da se ja toga ne sjećam, no kad je shvatio da je nekoliko godina stariji od mene i da je sve moguće.

4. Zadnja veza koju sam imala bila mi je velika i teška škola. 3 godine sam hodala s muškarcem 11 godina starijim od sebe, muškarcem koji mi je iste tri godine lagao. Imao je vezu prije mene 11 godina, za vrijeme mene obećavao iz dana u dan veze više nema... Istu vezu nastavio je furati poslije mene okrivljujući me za sve probleme, moje, njegove i njene. Bilo je divnih trenutaka, no bilo je i onih koje...hmm, da..
Nemam predrasuda, no iz mog iskustva, (draga mama, izabrala sam probati sama), moja je istina: u takvim vezama žena je uglavnom sredstvo...
No kako sam svemu u životu zahvalna tako se zahvljaujem i ovom iskustvu, jer ni dan danas nebih znala što i kakvog muškarca želim...dugo sam ih izbjegavala, vjerujem da bih i dalje..

5. Već duže vrijeme u nekim svojim povremenim emotivnim krizama poželim objaviti zatvaranje bloga, ili jednostavnim brisanjem postova nestati...
Nekako u zadnje vrijeme zbog bloga, interneta, dolazim u sukob s jednom meni dragom osobom, što nikako ne želim, još manje izabirem. Umjesto da nas to kao nekad spaja, sada nas razdvaja, pa i u privatnom životu počinje činiti strancima... Hmm, naravno, to je iz mog kuta gledanja, moj doživljaj, način na koji ja razumijem neke stvari.
No nekako me ulovi panika... Ima tu meni mojih dragih koji povremeno svrate i znam što bi tada rekli: odustala si!
Postoji li taj blog radi tebe ili ti postojiš radi njega? Pišeš li radi sebe ili drugih? Taj blog te činio sretnom, a i mnoge druge (Zlatna ribica), što te je posebno veselilo... I tada stisnem onaj iksić gore u desnom kutu, povučem se na neko vrijeme - okrenem se prema sebi, pogledam unutar sebe i pružim samoj sebi još pokoju šansu.. No, svakim danom svjesna sam da sa sve većim strahom dolazim na blog... Hmm, nisam svjesna... Hmm, mislim da je to još jedan od razloga zašto me u zadnje vrijeme danima, pa i tjednima nema...

Bilo zanimljivo ili ne, hvala ti Seraph, meni...pomoglo je!

Štafetu predajem ovim dragim ljudima:
Leptirica
Deelite
Visa - kad dođe
Skydiver
Balonche

..naglo sam ušla u novu godinu, pa se pomalo i izgubila...no tebe sam se dragi dnevniče često sjetila, a napokon pronašla i vremena.

Šta je novog!?

Posao: Jedan propušteni novi posao, drugi za koji čekam razgovor, trenutni koji prolazi...

Ljubav: svjesnija, tolerantnija, toplija - bar je u to vjerujem...čekaj da upitam drugo Jedno ;-)

Društveni život: u zatišju, prema vlastitim porivima

Učenje: nestrpljivo očekujem nastavak školovanja (znaš ono: PR manager, odnosi s javnošću i tako to)

Duhovnost: u stalnom radu i rastu

Moji peseki: moje ljubavi!



Puse ti šaljem, kao i svima vama...mislim na vas i sada vas pozdravljam!

P.S. Skoro zaboravih, Ledena mi poslala poruku još pred novu godinu vezanu za doček...no nisam sigurna za koju godinu me pitala, jer sam tu poruku pročitala desetak dana nakon prošle nove godine...ove nove godine...nemam pojma. Još o tome raspravljamo :-)

Kako je kod nas novac jedino mjerilo vrijednosti, prema kojem čovjek sam sebi određuje vrijednost, na osnovu npr. plaće, tako se može zaključiti da je, novac jednako ljubav….
Vrlo rado ću objasniti…

Ako si čovjek na osnovu nečega pridaje vrijednost, te tako zaključuje koliko ga netko voli, poštuje, cijeni, jednostavno dolazimo do zaključka da je ljubav novac, a novac ljubav! U svakom trenutku kad nekome iz bilo kojeg razloga dajemo novac, zapravo mu dajemo ljubav. Kada primamo novac, primamo ljubav…

Da u duhu Božića nastavim sa dobrim djelima i humanitarnim akcijama jer smatram da nije dovoljno nekome reći samo Sretan ti Božić, obaviještavam sve drage ljude o nastavku humanitarne akcije Ane Rukavine, i potsjećam sve koji smatraju da njihov glas ništa ne vrijedi da jako vrijedi i daleko se čuje, da svatko tko bi i pokušao reći: „ima takvih svuda, i bolesnih i gladnih“ sjetite se da od nekuda valja početi… Nemojte i dalje samo stajati sa strane, samo promatrati, budite aktivni, pomozite sebi tako da pomognete drugome. Ma ne, to nemora nužno biti Zaklada Ane Rukavine.. Možete dati ciganki kunu, dvije, možete „ubaciti“ za pse vodiće slijepih, Udruzi „Bokci“, možete potpomoći dečkima koji se bave razminiravanjem, borbi protiv raka dojke, možda donirati koju staru igračaku nezbrinutoj djeci u Nazorovoj, ili im svima jednostavno pošaljite pregršt toplih, mirom i ljubavlju ispunjenih pozitivnih misli…i to držite, držite te misli uvijek, svaki dan...

Hmm, ponekad i ja pomislim kako svaka kuna dobro dođe, no tada mi se dogodi na raskrižju Ljubljanska-Savska, da mi na prozor auta dođe jedan striček sa štakom i traži kunu. Bila sam stvarno „kratka“, plaća je kasnila i sl. Izabrala sam stričeku reći da nam kasni plaća, da mi je žao što mu nemogu pomoći, te da mi je također svaka kuna potrebna.. Striček me je pogledao, rekao mi da sam lijepa i mlada i da je to strašno što radi naša država, te mi ponudio svoj sakupljeni novac… Došlo mi je da zaplačem – nad sobom, kako sam samo bila grozna. Koliko ljubavi je on imao za mene, a ja mu iz toplog auta objašnjavam kako mi je teško?! Svašta!

Sada izabirem pomoći svakom čovjeku kojemu je potrebna pomoć, jer svaki je tu da bi mene nečemu naučio, da bi sa mnom nešto podijelio… Svaki čovjek je na mom putu jer sam ja to tražila – što god s tim iskustvom napravila!

I poželim drskima drsko odgovoriti, a onda se sjetim - vratit će mi se opet i opet...i ne uspijem svaki put odgovoriti s ljubavlju, ali uspješno se uspijem maknuti takvoj energiji. Ipak drski, ljuti, žalosni traže najviše ljubavi...

„Akcija dobrovoljnog darivanja krvi i upisa u Registar započela je ponovno, u srijedu, 27. prosinca; nastavlja se danas, u četvrtak, 28. prosinca i u petak, 29. prosinca u šatoru kod fontane Manduševac na Trgu bana Jelačića od 10:00 do 16:00 sati. Akciju dobrovoljnog darivanja krvi i upisa u Registar provodi osoblje Centra za tipizaciju KBC Rebro.

Organizatori pozivaju sve građane koji se žele informirati o važnosti osnivanja registra dobrovoljnih davatelja koštane srži ili koji žele pomoći i postati potencijalni donori da nam se pridruže."

UKLJUČITE SE!
• DONACIJE SMS-om: pošaljite SMS poruku sa ključnom riječi 'ŽIVOT' (ZIVOT) na broj 67107 – donirate 5kn + PDV Zakladi
• DIREKTNE DONACIJE: na žiro račun PBZ 2340009-1110047114 S NAPOMENOM 'ZA ZAKLADU ANA RUKAVINA'
• TELEFON ZA DONACIJE: 060 585 024 – donirate 3,40kn/minuta PDV uključen


Znam reći ćete koliko gladne djece u Africi.. Zato, počnite od sebe i svojih bližnjih. Samo počnite od sebe samih! Ljubav će se sama po sebi širiti dalje!

Sretan vam Božić, blagdan ljubavi.

Ne zaboravite na taj dan i sutra..da vas potsjetim čestitat ću vam Božić i u mjesecu svibnju, i lipnju, pa u rujnu...svaki dan!

Sretna vam Nova ova i svaka sljedeća...jer bit će vam točno onako kako poželite, mislite I vjerujete da bude!
Planirajte, mislite na sutra, ali živite sada i ovdje.

Budite "tople pahuljice"

Volite se…I ja volim vas!

...veliki problem je u igri... Čovjek koristi, čovjek iskorištava, čovjek živi u uvjerenju da nema izbora...a ponekad sam i JA taj čovjek - čovjek koji misli da nema izbora!

""mobbing", zlostavljanje na radnom mjestu"

Ja sam spremna, a ti?.. Mislim - ma, nemam šta više čekati. Čemu sam ovdje? Da sve uništim?

Ili ipak da ponešto stvorim!?

Možda bi me i moja Učiteljica zašutila - "ljubi oprosti mi, znam kako da ti kažem da sam sretna..al šta vrijedi kad znam tada da ti lažem i da sam jako nesretna!"

"Mobing je specifičan oblik ponašanja na
radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do odlaska s radnog mjesta."


A onda, kažu u Zavodu za zapošljavanje da nemaš pravo dati otkaz tj. nemaš pravo na naknadu osim pod određeneim uvjetima...između ostalog navodi se i indirektno mobbing, no nigdje ne piše kako ćeš to dokazati, a još manje koje su posljedice za sve one koji priznaju da je stanje bljak... Kako god okreneš dragi dnevniče posloprimac tj. čovjek nema opravdanja - mora raditi, na ovaj ili onaj način... Hmmm, kako zarađuju Udruge za ljudska prava? I ja bih!

Piše mi "neki" prijatelj, govori da zna sve o meni - SMS-a...no čini mi se da nitko ništa ne zna o meni... Hmmm, da im je to jako važno, čitali bi me kako kažu "kao otvorenu knjigu". Ipak, nisam baš tako otvorena, ili možda samo tako ljudi misle. Uistinu nemam što izgubit. Što sam mogla, izgubila sam, ili upravo gubim.

Da, mi mama zna dragi dnevniče da ti ovo pišem, odmah bi mi tekicu uzela :-)

Draga mama, vjerujem da mi želiš dobro, no ovo što se svuda oko mene događa nije, vjeruj mi, ni najmanje dobro, a još manje ono koje ja mogu prihvatit i sa čime se mogu, izabirem nositi..

Tko je za!? MOBBING!!!! Ili nije!?

Radeći za jednu lokalnu televiziju, bila sam strašno razočarana i povrijeđena spoznajom da ne samo da ne cijene čovjeka, biće koje diše, živi, vrijedi, te im donosi posao, već niti jedno drugo biće.. Već neko vrijeme imam poriv pisati o tome, no nekako ne izabirem, ne vidim smisao, cilj, korist...već izbacivanje vlastitih frustracija, uvjerenja u neuspjeh. No događanja u meni i oko mene, moja razina svijesti i razumijevanja takve "osjećaje", slike i misli negira. Kad netko nekome kaže da je glup, taj, toga kome je uputio takav izraz samo, nažalost ne razumije.

No sve to nije bitno, jer jedan čovjek ne čini društvo, niti društvo karakterizira jedinku, pa i ja izabirem i vjerujem da nikad nije kasno objaviti, te podržati Humanitarnu akciju i pripomoći ostvarenju Anine želje.


"Želim Živjeti" - napisala je Ana Rukavina i ganula hrvatsku javnost. Iskrenom molbom za pomoć u spašavanju vlastitog života, 29-godisnja novinarka Vjesnika...

...Anin mail, koji je prije nekoliko tjedana poceo kruziti nasim racunalima, pokazao je da medu nama itekako ima dobrote. Potaknimo je još jače u ovo vrijeme darivanja i dajmo čansu životu!
Zajedničkim naporima sigurno mozemo uspjeti u razvoju Registra i izgradnji banke, koji ce sigurno uslišiti molbe mnogih koji u tisini svojih bolničkih soba ne žele nista više od običnog života."


"Da, nje možda više nema fizički među nama, ali ne dopustimo da se s njezinim tijelom ugasi i njezina posljednja želja.
Ana, nazovi me kad god poželiš." (UPM)


"Naša peticija u 19 sati i 57 minuta ima 7759 potpisnika. Najljepše od svega su poruke koje su ljudi ostavili... neke su za Anu, no većina njih su poruke koje su svjedočanstvo snazi poruke koju je Ana poslala: zajedničkim trudom mi MOŽEMO skupiti sredstva potrebna za razvoj registra dobrovoljnih davatelja koštane srži i izgradnju banke matičnih stanica."
30.11./ Želim život

U ovom trenutku peticiju je potpisalo 9179 potpisnika (1:58/02.12.)

Što se treba dogoditi da se čovjek probudi? A tako malo je potrebno...

Ako još niste sad je vrijeme da POTPIŠITE PETICIJU

"Svojim potpisom podrzite humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za razvoj Hrvatskog registra donora kostane srzi i izgradnju banke maticnih stanica - pomozite nam da zajednickim naporima ostvarimo Aninu zelju za dobrobit svih gradana Republike Hrvatske!"